Svaka životinja ima u svom programu UM-a sistem za izgrdanju i održa- vanje svog tijela, za parenje i razmnožavanje kad za to dođe vrijeme. To se odvija po instiktu i nagonu, na određenom mjestu i u određeno vrijeme i na određen način. Rast mladunčeta odvija se tačno na određenom mjestu, u određenim uslovima. Ništa nije prepušteno slučaju. Jedna životinjska vrsta proizvodi mlijeko, druga jaja, treća meso, kožu i đubar, za potrebe mladun- čadi, čovjeka i biljnog svijeta.
Konji, krave, ovce, koze pasu travu. Oni prerađuju biljnu masu i tako sprečavaju da biljni svijet ostari. Koze služe da šume i šikare očiste od rasti- nja stvarajući prozračnost, a pri tom daju i kvalitetno mlijeko koje je itekako zdravo. Svinja ima ulogu da oko stabla stvara prozračnost svojim traženjem hrane u zemlji, jer sa hrasta, jabuke, šljive, kruške, drenjka padaju plodovi.
Znači, svaka životinja ima svoj UM, svoj duh i dušu koji rade po instiktu i nagonu uz malo emocije, ljubavi, inteligencije, rukovodeći se kroz vid, sluh, ukus, krikove, cvrkute….
Ako životinjski svijet kloniramo ili ga uvedemo u farme, stanive, zoološke vrtove, kaveze, on gubi svoju prirodu, instikt, nagon, pa radi vještački, po direktivi
čovjeka.
PRIRODNI I VJEŠTAČKI PROIZVODI BILJNOG SVIJETA
Biljke rastu instiktivno, po programu koji im je dat. Rastu na jednom mjestu, vezujući se korijenom za zemlju iz koje crpu vodu i hranu (minerale), za održavanje stabla i proizvodnju lista, cvijeta, sjemena, ploda, korijena… Plodovi imaju tačno određen miris i ukus, imaju određen hemijski i biološki sastav. Poseban miris ima bijeli luk, a poseban bosiljak i lavanda.
Ako biljku vještački poremetimo u svom programu, dobijemo hibride koji nemaju prirodan ukus i miris, izvorni hemijski i biološki sastav. Radi profita ide se na masu na uštrb kvaliteta. Ništa bez izvorne prirode, gdje se ima manje, ali je to manje dobro, kvalitetno, zdravo i moćno.
Biljke oplemenjuju vazduh, vodu, daju svojim plodovima ukus, boju, miris i razne sastojke za izgradnju i održavanje svih živih bića na zemlji na čelu sa čovjekom, čovječicom i njihovom dječicom.
STVARANJE INSEK ATA
Insekti su pravi divovi ako se posmatra njihova veličina u odnosu na učinak. Recimo, pčela. Ona je remek-djelo prirode. S jedne strane oprašuje biljke, a istovremeno proizvodi saće u koje smješta med, savršenog sadržaja i ukusa. Slična je priča sa mravima, koji imaju, kao i pčele, bez nacrta, pro- jekta i školske obuke, savršenu organizaciju rada, organizaciju od koje bi čovjek mogao da uči.
SMISAO I SVRHA ŽIVOTA NA ZEMLJI
Smisao i svrha života čovjeka na zemlji je u prirodi. Kad čovjek radi na selu, u prirodnim fabrikama, on služi Bogu. Vještačke fabrike su veliki teret i muka za čovjeka i planetu uopste.
Čovjek treba da čuva prirodu, jer joj služi, da je njeguje, jer mu treba, da bude gospodar, jer mu tu ulogu Tvorac dade.
Međutim, vjestački sistem istjera čovjeka iz prirode, uvede ga u vjestač- ki sistem, (potrosački, robijaški, stresni), u sistem gradova, fabrika, farmi, plantaža, gdje se gubi zdravlje, sreća, milost, a o ljubavi i istinskoj vjeri da ne govorimo. Zbog lažnog sjaja i lakoće života, ljudi su pohrlili iz prirodnih Božjih u vještačke fabrike. Tu su u službi demokratskog čovjeka, koji je vla- snik, koji utjeruje potčinjenima strah, uzrokuje stres, gordost, zavist, egoizam,
pohlepu, pa se standard mjeri količinom novca, zlata, tehničkih uređaja i pomagala, a ne izvornom prirodnom.
Zanemaren je Božji standard koji kaže koliko svemirske energije prima- mo, koliko umilne svjetlosti imamo tokom dana, koliko uravnotežene toplo- te dobijamo, koliko svježeg vazduha udišemo, koliko zdrave vode pijemo, te koliko mirisne i ukusne hrane jedemo. Bolji standard se još ogleda i u tome koliko smo radosni, veseli, sretni u ljubavi, milosti i istinskoj vjeri.